Banjaluka kakvu ne znam

Ne mogu i ne želim da pominjem tite, dodike, irineje, ne daj bože pedere, vlade, bogove, babe vange i ostale klimatske promjene. Ima dovoljno onih koji će to kvalitetno uraditi. Ja samo želim da zabilježim utisak onog što nikad nisam vidjela u Banjaluci i što ću zauvijek pamtiti.

Jeste da mi živimo u državi koju iznenadi snijeg u januaru i kiša u maju. Jeste da ta država  gradi nasipe kad je voda do grla i ne ulaže u bolnice ali  to sve pada u vodu, doslovno, kad je ljudima trebala pomoć. Ovih dana nam  nije trebala država.
Ovih dana su nam trebali ljudi.
Mladi, manje mladi, hrpe ljudi, slike odavno kruže fejsbukom i tviterom, su dobrovoljno i to sa osmjehom na licu pomagali. U gradu su se mogli vidjeti ljudi sa kesama, bakice sa kolicima koja su vukle pune pomoći, bate i seke sa robicom koja ima je tijesna, oni na minimalcu, nezaposleni i oni privilegovani, ma nevjerovatno!

Izvor: karadara.net