Foto: Kozara Ski
Saturday, January 31, 2015
Friday, January 30, 2015
Thursday, January 29, 2015
Pismo jednog studenta
Upućeno: Dodiku, Kolindi, Nikoliću, tebi, Breni, Vučiću, meni, Željki, Nemanji...svima nama...Balkanu.
Narode, šta je sa tobom? U čemu je problem?
Gledam stare slike iz svog mjesta, sjećam se, svi su bili srećni, pjevalo se, igralo se, a sada...gdje smo? U kućama, gledamo kojekakve turske i indijske serije, buljimo u telefone. Niko ništa ni sa kim ne progovara. Svakom sve smeta.
Narode, šta je sa tobom? U čemu je problem?
Gledam stare slike iz svog mjesta, sjećam se, svi su bili srećni, pjevalo se, igralo se, a sada...gdje smo? U kućama, gledamo kojekakve turske i indijske serije, buljimo u telefone. Niko ništa ni sa kim ne progovara. Svakom sve smeta.
Nekada se sa neznancom moglo zaigrati kolo, popiti rakija, zapjevati ojkača...
Draža ti je komšijina tuga nego vlastita sreća. Nemoj narode to sebi da radiš.
Politika...šta tu ima reći? Neka završi gdje i počinje. Ljudi se dijele na dobre i lose, ne na Muslimane, Srbe i Hrvate.
Da li tebe čini boljim čovjekom ako mrziš svoga komšiju druge vjere?
Da li tebe čini boljim čovjekom ako mrziš svoga komšiju druge vjere?
Ne znam, volio sam ovo mjesto, grad, državu, a sada, sada želim da odem što dalje. Možda u potrazi za boljim životom, boljim ljudima...nisam ni sam siguran.
A želio sam tu da ostanem....zaista jesam.
...jpg)
Kozaračko kolo
Kozaračko ili kozarsko kolo je narodno kolo, koje je nastalo u selima na obroncima planine Kozare, po čemu je i dobilo ime. Često se - u drugim, od Kozare udaljenijim krajevima, pa i u govoru nekih Kozarčana - naziva i kozaračko kolo. Postoji muško momačko kolo, kao i žensko djevojačko, gdje su u kolu i muškarci i žene. Kozarsko kolo se prenosilo širom zemlje i prolagođavalo datoj sredini.
Kozaračko kolo u narodnim nošnjama iz Brezičana kod Prijedora
Gdje god su dolazili partizani sa Kozare, narod je prihvatao odmah njihovo lijepo kolo i zvao ga kozarsko kolo. Ubrzo je kozarsko kolo postalo omiljeno kod svih naroda i narodnosti u bivšoj Jugoslaviji.
Pjesma o narodnooslobodilačkoj borbi se veoma brzo prenosila i širila. Pri pokretima jedinica u nove krajeve dolaze i nove pjesme. Tako je i Kozarsko kolo došlo u sve krajeve Jugoslavije. Mladen Oljača u svom romanu Kozara navodi riječi „Narodne pesme sa Kozare":
Ide Mladen, vodi partizane,
razveo ih na sve četiri strane.
Koliko je na Kozari grana,
Još je više mladih partizana.
Oj Kozaro ne treba ti kiše,
heroji te krvlju natopiše.
Poznaju se braća Kozarčani
po pjevanju i po ratovanju.
Mi smo braća ispod Kozarice,
gdje ne rađa majka izdajice.
Nas dva brata oba ratujemo
ne plač majko ako poginemo...
Nemoj mala da te ljube djeca
već ti čekaj svoga mitraljesca.
Oj Hitleru jebem li ti nanu
ostaće ti kosti na Balkanu.
Pogledajte i video kako se igra kolo. :)
Wednesday, January 28, 2015
STUDENTICA IZ RS O GOVORU MILORADA DODIKA U BEOGRADU
Jovana KLJAJIĆ
STUDENTICA IZ RS O GOVORU MILORADA DODIKA U BEOGRADU:
Predsjedniče Dodik, ja vam nikad neću pristati na mirni raspad BiH, jer to je moja država!!!
“Predsjedniče, pitam se o čemu vi to pričate? Kakvo odcjepljenje koje najavljujete već godinama, samo nikako da konačno ispunite svoje obećanje? Gdje ćemo to mi, Srbi iz BiH otići? Ja nikad neću pristati na demokratični mirni raspad Bosne i Hercegovine, jer to je moja država!”
Ovo je poruka studentice iz Mrkonjić Grada upućena Miloradu Dodiku nakon njegovog slavodobitnog govora u Beogradu
Piše: Jovana KLJAJIĆ
Šta to studenti prava u Beogradu upoznaše na manifestaciji “Upoznaj Srpsku, upoznaj svoje”, kakva im je poruka poslata i o čemu (ni)su razmišljali, pa uzvratiše aplauzom na ovu izjavu:
“Najbolje za Bosnu i Hercegovinu je da se mirno dogovori raspad. Najbolje je da Republika Srpska bude država, a oni nek stvaraju svoju državu. Koliko god se neko opirao to će se jednog dana desiti, samo mi moramo da imamo strpljenje”, istakao je Dodik i dodao da će jednog dana raspisat referendum i da to, kako je rekao, niko neće moći spriječiti.
Naime, tema manifestacije “Upoznaj Srpsku, upoznaj svoje” je bila o Dejtonskom sporazumu, unutrašnjim i međunarodnim pritiscima, te budućnosti Srpske. Govorilo se tokom obraćanja i o političko-pravnom subjektivitetu Republike Srpske unutar BiH, o pritiscima iz Sarajeva i međunarodne zajednice sa posebnim akcentom na protivdejtonsko prenošenje nadležnosti sa Srpske na BiH.
Poznato je da je taj list papira 1995. okončao rat u BiH. Politički akteri Alija Izetbegović, Franjo Tuđman iSlobodan Milošević potpisali su sporazum zajedno sa međunarodnim izaslanikom i tvorcem Dejtonskog sporazuma Ričardom Holbrukom. Svi su oni već odavno u grobu, izgubljen je i original dokumenta, a u Beogradu se sluša pomno govor predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika koji u ime građana/ki Republike Srpske najavljuje raspad Bosne i Hercegovine
Predsjedniče, pitam se o čemu vi to pričate? Kakvo odcjepljenje koje najavljujete već godinama, samo nikako da konačno ispunite svoje obećanje? Gdje ćemo to mi, Srbi iz BiH otići?
Dosta mi je, predsjedniče Srpske, vaših nebuloza koje nažalost pokreću masu! Da ste bar jedini, ali niste. Ista situacija i u Federaciji. Kao da ste zajedno izučavali politički marketing, pa znate na koga bacate udicu pred političke izbore. Ja vam nikad neću pripadati toj masi, jer razmišljam razumom, niti ću ikad pristati na demokratični mirni raspad Bosne i Hercegovine, to je moja država! Ne mogu da je gledam više kako propada. Ne mogu više da trpim i da živim pod vašim režimom koji počiva na hranjenju strahova i buđenju mržnje u ljudima. Shvatate li uopšte situaciju u kojoj se vaši građani nalaze? Umjesto da nam budete uzor, da vas gledamo s poštovanjem, da učimo od vas, da s ponosom kažemo ko nas vodi, da vam se divimo, ja gasim čak i TV kad vas ugledam… mene je sramota! Sramim se što sam državljanka ove zemlje. Sramim se kad čujem šta pričate.
Sramite li se vi političari što ste nam uzeli mladost, sreću, ljubav, perspektivu…jednom riječju ŽIVOT?
Dragi narode, shvataš li koliko se tobom manipuliše? Shvataš li da se iza svega ovog kriju samo lični interesi, a ne tvoji? Jedni podržavaju odcjepljenje RS, drugi njeno ukidanje. Dobija se na vremenu da bi se tobom manipulisalo, udaralo na emocije i stvarala lažna slika iz koje će (pogodi ko?) izaći moćniji i bogatiji. A ti, inficiran mržnjom, iz igre izlaziš siromašniji, kako finansijski tako i duhovno!
I ovako smo mali, nema nas nigdje. Zatvaramo sebi granice umjesto da ih širimo. Vi pričate o otcjepljenju dok sedruštvo raspada. Hoću djela, a ne prazna obećanja i šuplje priče kako biste dali prostora za efektno predizborno lobiranje. Ne posmatrajte više ljude kao predmete političke manipulacije. Nemam više strpljenja dok bespomoćno gledam toliko mladih ljudi koji su završili fakultete, a čeka ih Biro za zapošljavanje. Pa bar mu promijenite naziv u Biro za evidenciju nezaposlenih.
Uzmite u obzir rezultate istraživanja koje je sproveo UNICEF o mladima u Bosni i Hercegovini gdje se jasno vidi da je 60% mladih na birou, a 42% bi otišlo iz zemlje zauvijek. Šta je tek s obrazovanjem, kulturom? Koliko izdvajate novca iz budžeta za to? Je li vas ohrabruje kad vidite da vam mladi odlaze? Šta ste učinili dobro za njih kako biste ih zadržali? Ponosite li se svojim djelima, možemo li da ih vidimo, jesu li imaginarna ili opipljiva? Recite nam!
A dragi studenti Srbije, svaka vam čast! Vidi se da ste i vi ista vrsta ovaca za šišanje koja se pali na podražavanje onih najnižih strasti, a vjerovatno je suvišno govoriti da ih uopšte niste svjesni, a teško da vas i zanimaju problemi s kojim se suočavaju takozvani “vaši” ljudi, “vaši” RS-ovci(e)! Hoćete li da upoznate Srpsku? Ako hoćete, morate je doživjeti, a ne čuti već odavno izlizane fraze, klišee i besmislice koje više ni lud ne može da sluša. Pokušaću vam približiti sliku Srpske, tačnije sliku Bosne i Hercegovine koju ni Picasso ne bi znao naslikati:
Ovdje ne žive ljudi, ovdje žive političari. Život vam diktira politika. Ovdje je najmanje bitno otcijepljenje države. Ovdje se ljudi dijele na vaše i naše, a svi su isti. Ovdje još rat nije prestao, jer političarima nije u interesu da prestane. Ovdje nacionalnoj mržnji nema kraja. Ovdje radimo za tuđu stolicu. Ovdje te po imenu svrstaju u entitet. Ne daj Bože, ako nisi među ova tri konstitutivna naroda, bolje bježi! Demokratije nema, niti će je ikada biti. Ovdje je aktuelna samo politička scena i to na ovaj način : što više kradeš, više će te masa podržavati! Obrazovanje nam se raspada, ljudi nemaju šta da jedu, ukraden nam je život u startu, ubijaju nas u pojam…i tako u nedogled bih mogla da pišem dok tonemo, ćutimo, trpimo, gledamo, propadamo…
Tuesday, January 27, 2015
Darinka sanja o pijetlu za svoje četiri koke
Prijedor - Gotovo zaboravljena od ostatka svijeta, u šumarku pored jednog od prašnjavih seoskih puteva u Busnovima, selu udaljenom od Prijedora tridesetak kilometara, staračke dane provodi osamdesettrogodišnja Darinka Stojančić.
Nenaviknuta na posjete, vremešna starica se na pozive namjernika ne odaziva iz prve, iako je sluh još dobro služi.
- Čujem ja dobro, ali mi rijetko ko svraća, pa mislim da mene i nema ko da traži i ne odazivam se - priča starica, kojoj je govor jasan, pogled bistar, ali leđa povijena.
Doskoro je, kaže, sve sama radila, pripremala drva za zimu, ali ne može više.
- Radila sam ranije poljoprivredu, imala nešto ovčica, a sada nemam ništa, četiri koke i to je sve. Imala sam i pijetla, ali smo ga morali zaklati, pa su mi obećali da će mi nabaviti drugog. Možda bude više koristi od njega, onaj se previše tukao - jada se baka Darinka.
Kaže da je zapamtila i onaj i ovaj rat, i u ta burna i teška vremena nije stigla da se uda.
- Nisam se udavala, a mogla sam. Radila sam zemlju, a sad ne mogu ništa. Nema ni komšija da sa nekim progovorim, ali ne bojim se što sam sama ovako daleko u selu - priča Darinka.
Dok joj je bila živa majka, kaže, brinula se o njoj, a kad je ona umrla, ostala je sama.
- Bože mili, kada bi se o meni neko bar trećinu brinuo kao ja o svojoj majci, ali nema ko. Imala sam dvije sestre koje su umrle, samo mi je jedna još živa - priča baka Darinka i dodaje da je i zdravlje popustilo i da nema šta je ne boli.
Najviše je brine hoće li u svom domu moći da prezimi. Slaba je kuća, veli, pa ne zna hoće li izdržati pod teretom snijega.
Darinka živi od socijalne pomoći, koja joj je dovoljna. Bez obzira na godine, povijena staračka leđa i neimaštinu, kaže da ne zna šta bi još poželjela. Ipak, obradovala se kada su joj u dvorište i pred kuću protekle sedmice stigle članice odbora žena DNS-a i mjesnog odbora ove stranke iz Busnova. Stigli su sa paketima najnužnijih životnih namirnica i vrećama brašna.
Zahvalnost
Zahvaljujući na posjeti i darovima, baka Darinka na rastanku nije mogla da sakrije suze. Ispratila je goste na kapiji još vedrog duha i bistrog pogleda, ohrabrena što još ima ljudi spremnih da drugima pomognu.
Izvor: www.glassrpske.com
Monday, January 26, 2015
Kako pronaći tartufe (video)
Tartufi se mogu naći samo pod zemljom u šumi, a vrijede pravo bogatstvo – do 5.000 eura za kilogram.
Vitomir Igić iz Gornjeg Matejevca kod Niša zaljubljenik je u gljive i prirodnjak.
Al Jazeerin reporter Đorđe Kostić posjetio ga je u trenutku dok je pripremio pse tragače za još jednu potragu za tartufima.
Tartufi se ne mogu zasaditi, nego samo pronaći pod zemljom u šumi. One vrijede čitavo bogatstvo, i do 5.000 eura za kilogram.
Rolat s gljivama
U kuhinji Igića se sprema rolat, koji se sastoji od sira, pavlake i tartufa. Domaćica kaže da će gljive dati specifičan ukusu njenom jelu.
Čika Vita i njegov pomoćnik vode nas na planinu iznad Niša. Kaže da postoji mjesto za koje vjeruje da krije tartufe.
Blago osnježena planina još uvijek krije dragocjene gljive. Tartufe traže ženka Lili i mužjak Brzales.
To su Italijanski psi rase Lagotto Romagnole. Vita kaže da su najbolji za taj posao.
Da nije njih čovjek nikada ne bi mogao pronaći te vrijedne gljive.
Kada prvi put pomirišete tartuf osjetit ćete da vam se pojačano luče pljuvačne žlijezde.
Zimski tartuf, koji je pronašao Vitin tragač, mirisom podsjeća na kombinaciju limuna i masline.
Hrast star više od šest vijekova u Marićkoj
25.11.2009 22:00 | Snežana Tasić
PRIJEDOR - Mještani prijedorskog sela Marićka ponosni su na hrast star više od šest vijekova, koji u svojoj punoj ljepoti još prkosi zubu vremena. Kao viševjekovna starina koja pamti događaje ovog potkozarskog sela, ovaj hrast lužnjak godinama privlači pažnju putnika namjernika, slučajnih prolaznika, ali i stručnjaka.
Nalazi se samo nekoliko metara od oltara jedne od četiri crkve brvnare na području ove opštine, posvećene svetom proroku Iliji, podignute 1870. godine.
- Predanje kaže da je prva crkva ovdje sagrađena između 1650. i 1670. godine i ti su podaci tačni - kaže sveštenik Sreto Aleksić, koji je u crkvi u Marićkoj službovao od 1986. do 2005. godine.
On ističe da su stručnjaci dolazili 1989. godine da ispituju u kakvom je stanju hrast.
- Na hrastu je nađeno 598 godova, što govori da potiče iz doba Kosovske bitke - kaže Aleksić.
On je dodao da u knjizi, koju je izdao Šumarski fakultet iz Banje Luke prije desetak godina, piše da je on najstarije i najveće stablo u Republici Srpskoj.
- Ovaj simbol sela visok je 33 metra, a potrebno je najmanje 20 ljudi da ga obgrli rukama - priča Aleksić.
Prema Aleksićevim riječima, prije svakog rata srpski narod se okupljao u crkvi i ispod starog hrasta. Jovan Rašković je ispod njega okupljao ljude i sa njima razgovarao.
Zanimljivo je da u Marićkoj šumi svake godine strada po nekoliko hrastova od groma, a ovaj stari hrast uvijek ostane netaknut.
- Mnogi već davno vjeruju da njega Bog tu čuva. On se nalazi uz sam rub crkve nekih deset-petnaest metara od oltara. Nikada nije bilo takvog oštećenja, on jednostavno stari prirodno - rekao je Aleksić.
- Mnogi već davno vjeruju da njega Bog tu čuva. On se nalazi uz sam rub crkve nekih deset-petnaest metara od oltara. Nikada nije bilo takvog oštećenja, on jednostavno stari prirodno - rekao je Aleksić.
Pod zaštitom države
Hrast je vlasništvo crkve Svetog proroka Ilije u Marićkoj i zajedno sa ovom svetinjom je pod zaštitom države. Pod zaštitom države su tri crkve brvnare iz 19. vijeka u prijedorskim selima Jelićka, Rakelići i Busnovi.
Izvor: www.glassrpske.com
Subscribe to:
Posts (Atom)