Upućeno: Dodiku, Kolindi, Nikoliću, tebi, Breni, Vučiću, meni, Željki, Nemanji...svima nama...Balkanu.
Narode, šta je sa tobom? U čemu je problem?
Gledam stare slike iz svog mjesta, sjećam se, svi su bili srećni, pjevalo se, igralo se, a sada...gdje smo? U kućama, gledamo kojekakve turske i indijske serije, buljimo u telefone. Niko ništa ni sa kim ne progovara. Svakom sve smeta.
Narode, šta je sa tobom? U čemu je problem?
Gledam stare slike iz svog mjesta, sjećam se, svi su bili srećni, pjevalo se, igralo se, a sada...gdje smo? U kućama, gledamo kojekakve turske i indijske serije, buljimo u telefone. Niko ništa ni sa kim ne progovara. Svakom sve smeta.
Nekada se sa neznancom moglo zaigrati kolo, popiti rakija, zapjevati ojkača...
Draža ti je komšijina tuga nego vlastita sreća. Nemoj narode to sebi da radiš.
Politika...šta tu ima reći? Neka završi gdje i počinje. Ljudi se dijele na dobre i lose, ne na Muslimane, Srbe i Hrvate.
Da li tebe čini boljim čovjekom ako mrziš svoga komšiju druge vjere?
Da li tebe čini boljim čovjekom ako mrziš svoga komšiju druge vjere?
Ne znam, volio sam ovo mjesto, grad, državu, a sada, sada želim da odem što dalje. Možda u potrazi za boljim životom, boljim ljudima...nisam ni sam siguran.
A želio sam tu da ostanem....zaista jesam.
No comments:
Post a Comment