Kozaračko kolo

Kozaračko ili kozarsko kolo je narodno kolo, koje je nastalo u selima na obroncima planine Kozare, po čemu je i dobilo ime. Često se - u drugim, od Kozare udaljenijim krajevima, pa i u govoru nekih Kozarčana - naziva i kozaračko kolo. Postoji muško momačko kolo, kao i žensko djevojačko, gdje su u kolu i muškarci i žene. Kozarsko kolo se prenosilo širom zemlje i prolagođavalo datoj sredini.

Kozaračko kolo u narodnim nošnjama iz Brezičana kod Prijedora

Gdje god su dolazili partizani sa Kozare, narod je prihvatao odmah njihovo lijepo kolo i zvao ga kozarsko kolo. Ubrzo je kozarsko kolo postalo omiljeno kod svih naroda i narodnosti u bivšoj Jugoslaviji.

Pjesma o narodnooslobodilačkoj borbi se veoma brzo prenosila i širila. Pri pokretima jedinica u nove krajeve dolaze i nove pjesme. Tako je i Kozarsko kolo došlo u sve krajeve Jugoslavije. Mladen Oljača u svom romanu Kozara navodi riječi „Narodne pesme sa Kozare":

Ide Mladen, vodi partizane,

razveo ih na sve četiri strane.

Koliko je na Kozari grana,

Još je više mladih partizana.

Oj Kozaro ne treba ti kiše,

heroji te krvlju natopiše.

Poznaju se braća Kozarčani

po pjevanju i po ratovanju.

Mi smo braća ispod Kozarice,

gdje ne rađa majka izdajice.

Nas dva brata oba ratujemo

ne plač majko ako poginemo...

Nemoj mala da te ljube djeca

već ti čekaj svoga mitraljesca.

Oj Hitleru jebem li ti nanu

ostaće ti kosti na Balkanu.

Pogledajte i video kako se igra kolo. :)